U članku se pojašnjava što je to prekoračenje po tekućem računu, koje vrste prekoračenja postoje te koje su bitne razlike između pojedinih vrsta prekoračenja. Također, pojašnjava se na koji način su prekoračenja regulirana važećim Zakonom o potrošačkom kreditiranju, postoji li i koliko iznosi ograničenje efektivne kamatne stope na prekoračenja te koja prava i obveze imaju potrošači vezano za „minus“ po tekućem računu.

Vrste prekoračenja i primjenjivi propisi

Zakon o potrošačkom kreditiranju[1] (u nastavku teksta: ZPK) razlikuje dvije glavne vrste prekoračenja po tekućem računu potrošača – dopušteno prekoračenje i prešutno prihvaćeno prekoračenje. Dopušteno prekoračenje ZPK definira kao iznos sredstava koji vjerovnik stavlja na raspolaganje potrošaču na temelju ugovora o tekućem računu sklopljenog u pisanom obliku (čl. 2. st. 1. toč. 4. ZPK) dok je prešutno prihvaćeno prekoračenje definirano kao prekoračenje pri kojemu vjerovnik potrošaču stavlja na raspolaganje sredstva koja nadmašuju trenutačno stanje tekućeg računa potrošača ili dogovoreno prekoračenje (čl. 2. st. 1. toč. 5. ZPK).

Preduvjet za ugovaranje neke od vrsta prekoračenja je postojanje ugovora o tekućem tj. transakcijskom računu između banke i potrošača, koji ugovor se sklapa u pisanom obliku.

Dopušteno prekoračenje

Dopušteno prekoračenje je potrošački kredit koji banka odobrava potrošaču koji je kreditno sposoban, a sklapa se na način i pod uvjetima kako je to propisano u ZPK-u. Važno je znati da se na ugovore za dopušteno prekoračenje u pravilu primjenjuje puni obim odredbi ZPK, kao i za “redovne” potrošačke kredite, te da se sklapaju u pisanom obliku, na određeno ili neodređeno razdoblje. To znači da banka ne može samoinicijativno ili prešutno odobriti potrošaču korištenje ove vrste “minusa” već potrošač mora osobno doći u banku radi sklapanja ugovora ili ugovoriti dopušteno prekoračenje na daljinu, digitalnim putem ukoliko je to moguće. Važno je istaknuti da je u slučaju umanjenja ili ukidanja dopuštenog prekoračenja, banka dužna na ugovoreni način o tome obavijestiti potrošača najmanje 30 dana prije dana efektivnog umanjenja ili ukidanja dopuštenog prekoračenja (čl. 12. st. 4. ZPK).

Također, ukoliko je riječ o potrošaču kojem je banka umanjila ili ukinula dopušteno prekoračenje a nije protiv njega prethodno pokrenula postupak prisilne naplate, banka je dužna takvom potrošaču omogućiti otplatu iznosa za koji mu je umanjila odobreno prekoračenje odnosno iznosa ukinutog dopuštenog prekoračenja, i to u 12 mjesečnih obroka i uz ugovorenu kamatnu stopu za to prekoračenje. U protivnom, potrošač nije dužan prihvatiti smanjenje odnosno ukidanje odobrenog prekoračenja po tekućem računu. (čl. 12. st. 5. ZPK)

Vezano za omogućavanje eventualnih drugih mjera za olakšavanje otplate kredita potrošaču koji ima poteškoća u plaćanju, treba istaknuti da je ZPK izričito propisao da se mjere za olakšavanje otplate kredita navedene u članku 16.c stavku 2. i 3. ZPK ne primjenjuju na dopuštena prekoračenja. Drugim riječima, banka nije dužna ponuditi potrošaču koji ima poteškoće s plaćanjem svojeg odobrenog prekoračenja neku od mjera koju bi inače bila dužna ponuditi u slučaju “klasičnih” potrošačkih kredita. Riječ je o mjerama kao što su refinanciranje ugovora o kreditu i/ili izmjene ugovornih uvjeta koje mogu uključivati, primjerice, produljenje roka otplate kredita, odgodu plaćanja cijelog ili dijela obroka ili anuiteta, promjenu kamatne stope isl. S druge strane, potrošač koji koristi dopušteno prekoračenje ima pravo u svakom trenutku, djelomice ili u cijelosti, ispuniti svoje obaveze iz ugovora o kreditu i to bez naknade tj. besplatno (čl. 16. ZPK).

Također, važno je znati da se na ovu vrstu kredita primjenjuje ograničenje tj. gornja granica EKS-a koja je jednaka stopi zakonskih zateznih kamata uvećanoj za dva postotna poena (čl. 20.a ZPK).

Prešutno prihvaćeno prekoračenje

Ova vrsta prekoračenja je najslabije regulirana zakonom jer se na istu primjenjuje uži set odredbi ZPK zbog čega su potrošači slabije zaštićeni nego u slučaju dopuštenih prekoračenja (čl. 3. st. 3. ZPK). Drugim riječima, za ugovaranje ove vrste potrošačkog kredita nije potrebno, osim ugovora o tekućem računu, sklopiti dodatni pisani ugovor, već se prešutno prekoračenje, kao što to govori i sam naziv, ugovara “prešutno”. U praksi to znači da banka samoinicijativno procjenjuje i odlučuje hoće li nekom potrošaču odobriti takvu vrstu kredita i u kojem iznosu. U smislu odredbi ZPK, to bi u pravilu trebali biti manji iznosi odobreni povremeno, na kraće razdoblje, kao svojevrsna mjera “izlaza u nuždi” za potrošača koji na svom tekućem računu više nema raspoloživih sredstava, bilo da je potrošio vlastita sredstva koja je imao na računu bilo da je potrošio sredstva koja mu je odobrila banka temeljem ugovorenog tj. dopuštenog prekoračenja. Da je riječ o nekoj vrsti ad hoc mjere, govori i činjenica da za odobravanje prešutnog prekoračenja banka čak ne mora prethodno izvršiti procjenu kreditne sposobnosti potrošača, kao što je to dužna učiniti kod dopuštenih prekoračenja.

Iako zakonom nije propisano koji iznos prešutnog prekoračenja bi predstavljao “značajno prekoračenje”, zakon istovremeno obvezuje vjerovnika da, takvo stanje potraje dulje od mjesec dana, bez odgađanja obavijesti potrošača (u pisanom obliku ili nekom drugom trajnom mediju) da je došlo do prekoračenja, o iznosu prekoračenja, o kamatnoj stopi te svim mogućim kaznama, naknadama ili kamatama koje je potrošač dužan platiti na dospjele neplaćene obveze.

Možda glavni nedostatak za potrošače koji koriste ovu vrstu prekoračenja, a s druge strane, pogodnost za banke, predstavlja okolnost da se na prešutno prekoračenje ne primjenjuje ograničenje gornje granice EKS-a. To znači da se banke moraju pridržavati jedino ograničenja nominalne kamatne stope dok glede EKS-a nema propisanih zakonskih ograničenja kao što je to kod dopuštenih prekoračenja. To bankama u praksi omogućava da u ugovore o tekućem računu, u okviru kojih odobravaju prešutna prekoračenja, uključe neke dodatne ili veće naknade odnosno primijene veću nominalnu kamatnu stopu nego što je to moguće kod dopuštenih prekoračenja.

Stoga, ako potrošači namjeravaju koristiti “minus” po svom tekućem računu, dopuštena prekoračenja predstavljaju sigurniju i povoljniju opciju potrošačkog kredita od prešutno prihvaćenog prekoračenja.

Martina Lukić, odvjetnica

[1] Zakon o potrošačkom kreditiranju, Nar. nov., br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22, 156/23