Prava i obveze potrošača u slučaju neautoriziranih platnih transakcija regulirani su odredbama čl. 39. – 46. Zakona o platnom prometu (NN br. 66/2018 i 114/2022, dalje: ZPP). ZPP detaljno uređuje korištenje platnih kartica te pružatelje platnih usluga. Putem ZPP-a su u hrvatski pravni sustav implementirane odredbe EU Direktive o platnom prometu (tzv. Payment Service Directive 2) te su na taj način platne usluge u RH uređene jednako kao i u EU.
Glavna obveza potrošača prema ZPP-u, te ujedno i preduvjet za ostvarivanje prava koja taj zakon jamči, je da poduzmu razumne mjere za zaštitu personaliziranih sigurnosnih vjerodajnica kartice (PIN, kontrolni broj na poleđini kartice, broj kartice itd.) kao i da u slučaju gubitka, krađe ili zlouporabe kartice odmah o tome obavijeste izdavatelja kartice (čl. 39. ZPP-a).
Ukoliko potrošač primijeti da je njegova kartica terećena za neki trošak koji nije autorizirao mora o tome obavijestiti izdavatelja kartice odmah nakon saznanja a najkasnije u roku od 13 mjeseci od dana terećenja.
Ako pružatelj platnih usluga sumnja da je korisnik kartice postupao prijevarno ili da namjerno ili zbog krajnje nepažnje nije ispunio jednu ili više svojih obveza iz članka 39. ZPP-a, dužan je dokazati prijevarno postupanje odnosno namjeru ili krajnju nepažnju korisnika kartice. Dakle, teret dokaza je na pružatelju platnih usluga odnosno izdavatelju kartice.
U slučaju izvršenja neautorizirane platne transakcije, izdavatelj kartice dužan je vratiti potrošaču iznos te transakcije odnosno odobriti njegov račun za plaćanje, i to odmah, a najkasnije do kraja prvoga radnog dana nakon dana primitka obavijesti ili saznanja za neautoriziranu platnu transakciju. Izdavatelj kartice nije dužan to učiniti ako ima opravdan razlog za sumnju u prijevaru i ako je o tome obavijestio HNB u pisanom obliku. Potrošač ima pravo i na zateznu kamatu i na razliku do pune naknade štete od odgovornog pružatelja platnih usluga prema općim pravilima o odgovornosti za štetu.
Iznimno, potrošač će odgovarati i za neautorizirane platne transakcije ukoliko su one posljedica korištenja izgubljene ili ukradene kartice ili posljedica druge zlouporabe kartice, ali najviše do 50,00 EUR. Još do prije koju godinu korisnici kreditnih kartica u RH autorizirali su transakcije potpisom slipa pa je u praksi bilo moguće da treća osoba neovlašteno koristi karticu i svojim potpisom imitira potpis pravog korisnika kartice. U tom slučaju, korisnik kartice odgovara samo do najviše 50,00 EUR. U međuvremenu je u RH potpis slipa zamijenjen unosom PIN-a osim u slučaju beskontaktnih transakcija koje nije potrebno autorizirati PIN-om do određenog iznosa. Stoga, u slučaju krađe ili gubitka beskontaktne kartice, potrošač odgovara najviše do 50,00 EUR.
Potrošač neće odgovarati ako gubitak, krađu ili zlouporabu kartice nije mogao otkriti prije izvršenja neautorizirane platne transakcije ili mu izdavatelj kartice nije osigurao da u svako doba može prijaviti gubitak, krađu ili zlouporabu kartice. Potrošač ne odgovara niti za neautorizirane platne transakcije izvršene nakon što je obavijestio izdavatelja kartice o gubitku ili zlouporabi kartice, osim ako je postupao s namjerom prijevare. Također, potrošač neće odgovarati za troškove ako su neautorizirane platne transakcije posljedica radnje ili propusta pružatelja platnih usluga te ako nije bilo potrebne pouzdane autentifikacije korisnika kartice.
Važno je znati da potrošač u cijelosti odgovara za neautorizirane platne transakcije ako su one posljedica njegovog prijevarnog postupanja ili namjernog neispunjenja jedne ili više obveza iz čl. 39. ZPP-a odnosno njegove krajnje nepažnje. Potrošač će teško izbjeći odgovornost za troškove koji su autorizirani PIN-om jer je PIN potrošač dužan zaštiti od pristupa trećih osoba. Nažalost, vrlo često potrošači PIN čuvaju zajedno s karticom te će u tom slučaju, ukoliko dođe do zlouporabe kartice, odgovarati i za transakcije koje nisu autorizirali ako su iste potvrđene PIN-om.
ZAKLJUČAK
EU veliki naglasak stavlja na zaštitu potrošača te jačanje povjerenja potrošača u zajedničko unutarnje tržište. Jedan od načina na koji se to postiže je kroz donošenje direktiva čije odredbe o zaštiti potrošača zemlje članice moraju ugraditi u svoje zakone, kao što je to naš Zakon o platnom prometu. Stoga bi prava koja potrošači imaju pri korištenju kartica za kupnju roba i usluga od trgovaca sa sjedištem u EU u pravilu trebala biti unificirana u svim zemljama članicama EU.
Martina Lukić, 16.10.2024.